Monoklonska antitela (mAt) su najveća grupa proteinskih lekova koja se uobičajno koristi u terapiji kancera i autoimunskih bolesti. Iako je prvo mAt bilo mišije, razvoj ovih bioloških lekova je toliko napredovao da ih danas na osnovu strukture i porekla možemo klasifikovati na himerna, humanizovana, humana i bispecifična.
Sastavljena su od proteina poreklom od dve vrste: mišijih i humanih. Tipično je trećina antitela sačinjena od mišijih proteina, dok ostatak čine humani. Zamenom humanih gena koji kodiraju varijabilne lance mišijim genima nastaju himerni geni. Himerni geni se inkorporiraju u ekspresioni sistem (kultura ćelija jajnika kineskog hrčka) koji stvara himerno mAt. Varijabilni region koji se vezuje za ciljno mesto delovanja leka ostaje mišiji, a konstantni region koji diktira poluživot i efektorske funkcije antitela je zamenjen humanim kako bi se smanjio imunski odgovor koji bi izazivala mišija antitela. Najčesće korišćena himerna antitela su: abciximab, infliximab, cetuximab i rituximab.
Kod humanizovanih antitela dolazi do zamene samo delova varijabilnog regiona mišijim, koji se označavaju kao CDR (regioni koji determinišu komplementarnost). Ovi regioni predstavljaju rezidue amino-kiselina koje ostvaruju kontakt sa antigenom. Ovim je postignut manji udeo mišijih proteina u antitelu u odnosu na himerna. Razlika u odnosu na mišija i himerna antitela je primetna, ali se ne smatra dovoljnom i zato se težilo sintezi humanih antitela. Najčešće korišćena humanizovana antitela su: palivizumab, trastuzumab, alemtuzumab.
Krajnji cilj sinteze mAt je bilo antitelo potpuno sastavljeno od humanih proteina. Postoje dva načina za dobijanje kompletno humanih antitela: korišćenjem miša dobijenog genetičkim inžinjeringom i ekspresijom na fagima (fag je specifičan bakterijski virus koji se umnožava koristeći bakterije). Prva tehnika se zasniva na ukljanjaju gena koji kodiraju lake i teške lance antitela, tako da miševi ne mogu da proizvedu antitela. Zatim se u te miševe ubace segmenti DNK koji sadrže gene za humane lake i teške lance i tako miševi stvaraju humana antitela koja se iz njih izoluju. Druga tehnika se zasniva na inkorporiranju gena koji kodiraju protein od interesa u gene fage koji kodiraju proteine omotača. To dovodi do toga da fag eksponira protein na njenoj površini i produkcijom antitela. Najčešće korišćena humana antitela su: panitumumab, golimumab, ustekinumab.
Istraživanja su pokazala da tumorske ćelije mogu zaobići ćelije imunskog sitema, te je bas zbog toga odlučeno da se sisntetišu antitela koja će imunske ćelije usmeravati na ćelije tumora – bispecifična antitela. Ona se sastoje od dva hipervarijabilna fragmenta od roditeljskih antitela koja se vezuju za različite antigene. Ideja je da jedan fragment ostvaruje svoj efekat na tumorsku, a drugi na ćeliju imunskog sistema. Smatra se da je na taj način smanjena mogućnost pojave rezistencije tumora na terapiju mAt. Cetumaxomab je primer ovakvog antitela koji je registrovan u Evropi za terapiju malignog ascitesa.
Zbog velikog značaja monoklonskih antitela u medicini date su smernice za njihovu nomenklaturu. Ime monoklonskog antitela je sastavljeno od :
PREFIKSA – jedinstveni prefiks korišćen za identifikaciju antitela
TARGETA ( METE ) – dva ili tri slova koja se odnose na ciljno mesto dejstva ili ciljnu bolest
IZVORNE VRSTE – jedno ili dva slova koja se odnose na poreklo antitela
SUFIKSA – za monoklonska antitela je mab
Himerno monoklonsko antitelo Cetuximab se tumači: ce – jedinstveni prefix; tu – tumor; xi – himerno; mab - monoklonsko antitelo
Humanizovano monoklonsko antitelo Palivizumab se tumači: pali – jedinstveni prefix; vi – virus; zu – humanizovano; mab – monoklonsko antitelo
Humano monoklonsko antitelo Ustekinumab se tumači: uste – jedinstveni prefix; ki(n) – interleukin; u – humano; mab – monoklonsko antitelo
Postoje i monoklonska antitela konjugovana sa radioaktivnim obeleživačima i tada se pre imena antitela stavlja simbol korišćenog izotipa i njegov maseni broj, a posle imena reč koja služi za razlikovanje obeleženog od običnog antitela. Na primer, 90Y-ibritumomab tiuxetan se tumači: 90Y – symbol izotipa i maseni broj; ibri – jedinstveni prefix; tum – tumor; o – mišije; mab – monoklonsko antitelo; tiuxetan – konjugat